Centre International de Neurobiologie Appliquée selon Dr. Klinghardt
International Center for Applied Neurobiology according to Dr. Klinghardt |
U 17-om veku je upotreba žive bila na prvom mestu za lečenje akutnih kao i hroničnih zaraznih bolesti. I opet su prošle decenije, dok neurotoksične i imunosupresivne posledice olova nisu bile dobro dokumentovane u medicinskom stručnom svetu.
Iz vremena W.A.Mocarta, koji je za vreme lečenja od sifilisa i sam umro od trovanja živom, bio je svaki patolog u Beču upoznat sa sivom obojenošću organa, preminulih od trovanja olovom, kao i drugim destruktivnim promenama prouzrokovanih olovom.
U slučaju žive je terapijska dilema potpuno jasna: Živa se može koristiti u lečenju infektivnih bolesti, ali prouzrokuje i sama – slično kao i hemoterapija – jednu drugu vrstu bolesti , koja može da usmrti pacijenta. To isto važi i za većinu drugih metala: male doze mogu kratkoročno imati terapijski efekat u pravcu životnog produženja, ali oni mogu takodje da izazovu svoje sopstvene bolesti. Većina metala ukazuje veoma usku terapijsku širinu, pre nego što njihovo neurotoksično , i u nekim slučajevima karcinogeno dejstvo, njihovu korisnost prevazidju.
Toksični metali mogu delovati fungicidno i baktericidno, pa čak i protiv virusa, medjutim mnogi parazitni mikroorganizmi imaju sposobnost da se vremenom na neki način prilagode sredini toksičnih metala, koji naučnike začudjuje i sigurno prevazilazi sposobnosti ćelija viših organizama , kao npr. čoveka , da se na sličan način prilagodjavaju.
Zbog toga situacija izgleda drugačije gledano na duge staze: ćelije u telu se oštećuju dejstvom toksičnih metala, dok parazitski mikroorganizmi mogu u okolini ovih metala uspešno da se razmnožavaju. Istraživanja Ludviga, Voll i drugih u Nemačkoj, Omura i mene u SAD-u su pokazala, da takvi mikroorganizmi teže da se nasele u onim delovima organizma koja imaju najveći udeo toksičnih metala u telu. Imune ćelije su u tim delovima tela oslabljene i pružaju nedovoljnu zaštitu protiv mikroba, koje se nesmetano razmnožavaju. Zubi, vilične kosti, Peyer-ove ploče u zidu creva, vezivno tkivo i autonomni ganglioni su uobičajena mesta akumulacije metala- mesta na kojima se ti mikroorganizmi uspešno razmnožavaju. Pored toga se u ovim predelima mogu naći suženi krvni sudovi, kojima se nedovoljno doprema krv, hranljive supstance, kiseonik, čime se podstiče rast anaerobnih klica, gljiva i virusa.
Sam spisak simptoma koji se javljaju kod trovanja olova, koji je objavljen od strane DAMS (dental amalgam support group) , uključuje praktično svaku bolest poznatu kod čoveka: najpoznatiji su hronični umor, depresija kao i bolovi u zglobovima. Ukratko rečeno: Olovo može svaku poznatu bolest da oponaša, prouzrokuje ili doprinese njenom razvitku.
Moderna medicina je u toku poslednjih godina pronalaskom i upotrebom PCR testa ( PCR= Polymerase Chain Reaction) učinila veliki napredak. Praktično svaka bolest, koja je bila istražena, nastaje verovatno potpuno ili delimično kroz neku infekciju.
Jedno istraživanje po nalogu VA-uprave (obljavljeno u JADA u aprilu 1998) na 10 000 američkih veterana je pokazalo, da je većina koronarnih srčanih bolesti zaista započelo zapaljenjem endotela, koje je u većini slučajeva prouzroukovano parazitnim mikroorganizmima koji su potekli iz usne šupljine.
Jedna druga studija je pokazala, da Chlamydia trachomatis prouzrokuje ili doprinosi nastanku 70% sindroma vezanih za zube,usnu šupljinu i vilicu kod žena.
Juvenilni Diabetes (D. mellitus Tipp I ) nastaje ili kroz infekciju citomegalovirusom ili nekim drugim virusom grippe. I tako dalje i dalje….
Nije li Günther Enderlein došao u osnovi do istog zaključka pre 60 godina? Šta je trajalo toliko dugo? Kao i Bechamp i drugi, pronašao je, da se infekcije u telu ne mogu proširiti ukoliko isprva ne dodje do promene sredine (ambijenta).
Umesto da gledamo na ph-vrednost, na osmolalitet ( brzo formiranje osmose i molekula: molarna koncentracija svih postojećih osmotski aktivnih čestica u rastvoru, izraženo u jedinicama težine) i na druge faktore, predlažem da akumulacije toksičnih metala dijagnostifikujemo zajedno sa patazitnim mikroorganizmima i da sa odgovarajućom terapijom lečimo. Sve dok su kompartimentirani toksični metali prisutni u telu, imaju parazitni mikroorganizmi tvrdjavu, koju niti sa antibioticima, sredstvom po Enderleinu , ozonskom terapijom, UV-zračenjem ili sa nekom drugom terapijskom metodom može biti uništena.
Nije jednostavno, ustanoviti depoe metala u pojedinim delovima organizma na živom , pacijentu, kako se većina naučnih testova temelji na uzimanju uzoraka tkiva, koja se zatim gledaju ispod mikroskopa, stetoskopa ili se istražuju nekom drugom laboratorijskom metodom.
Najelegantnije,pogodno i jednostavno je naučiti fenomen rezonancije izmedju identičnih supstanci Dr.Yoshiaki Omure : isto kao i njegov bi-digitalni O-Ring test kao i autonomna regulaciona dijagnostika (RD) su proširenja normalnog fizikalnog pregleda, koja bez ikog instrumenta mogu da se sprovedu. Fenomen rezonancije je veoma pouzdana dijagnostička metoda i ona omogućava, ne samo da zaključimo gde se u telu i koji metal nakupio, nego i ukazuje, koji agens za detoksikaciju je najpogodniji, da ukloni toksični metal iz odgovarajućeg dela tela.
Najčešce nadjeni metali su:
živa, olovo, aluminijum i kadmijum.
Od agenasa za detoksikaciju se sledeći najčesće koriste: DMPS, DMSA, Captomer, D-penicilamin, i.v. Vitamin C, i.v. Glutation, Pleo-Chelate, DL-Methionin (Redoxal), dugolančane aminokiseline, Clorella pyrenoidosa, Chitosan, aktivni ugalj, Koriander i stavelj.
Ja lično nisam razvio biohemijske puteve, koji uključuju elektro mobilizaciju (sa Elektro-Blocom), mobilizaciju kroz živinu lampu koja radi na paru i drugo.
Dakle, metoda kojom ćemo lečiti bolest mora sledeće stavke da uzme u obzir:
Do sada formulisane misli ne daju odgovor na jedno osnovno pitanje:
Zašto se kod nekih pacijenata koji su izloženi živi, ona nakuplja u hipotalamusu ( razvijaju bezbroj hormonskih poremećaja), u limbickom sistemu (depresija) , drugima u nadbubrezima (umor), u dugim kostima (osteoporoza, leukemija), nekima u karlici ( intersticijalni cistitis), u autonomnim i senzornim ganglijama ( hronični bolni sindrom) , nekima u vezivu (sklerodermija, lupus), nekima u kranijalnim nervima u lobanji, (tinitus,katarakta, ZMK-problemi, hipoosmija, anosmia), nekome u mišićima (fibromialgija).
Kao što bi se predpostavilo, mogu mnogi razlozi da budu značajni:
Poslednja stavka je daleko najprostranjenija,ona odredjuje gde će koji metal u telu da se nakupi i koji infektivni agens će se proširiti u odgovarajući deo tela. Ova stava je od većine bila podcenjena, jer je nedostajalo na odgovarajućim, brzim i preciznim terapeutskim intervencijama.
Ja sam razvio jednu vrstu Bio-Feedback-Psychoterapije, zvanom Psyho-kinesologija (PK).
Osnovu ovog postupka čini “dijalog sa podsvešću”. Svaki način Bio-Feedback-tehnike se može upotrebiti kako bi se dobili odgovori i kako bi se ušlo u dijalog (mišićni test, EAV, EEG-Biofeedback itd.)
Tehnika cilja na:
1) Otkrivanje nerešenih traumatskih dogadjaja iz prošlosti
2) Obrada materijala na način koji će delovati terapijski kako za pacijenta, tako i za njegovu porodicu.
Sadržaj ove metode se nalazi u skriptama PK I i PK II, video snimcima izdavačke kuće Bauer, Freiburg i od strane INK (PK seminari).
Još jednom - pacijenti koji nisu u ranijim pokušajima terapije sa odgovarajućim sredstvom po Enderleinu odgovarali na terapiju , reagovali su dramatično kada su prvobitno lečeni PK-om, čime se emocijonalni material oslobadja i uklanjaju dosadašnja pogrešna ubedjenja, kao i mogućnost izlečenja izmedju živih i mrtvih članova porodice. Zaista se pomera svaki biohemijski parametar , uključujući mere kao što su ph-vrednost vezivnog tkiva i krvi, osmolalitet, provodljivost, ali i hormonski status, mineralni status ka normalnim vrednostima nakon uspešne PK terapije. Rezultati su najčešće dugotrajni.
Model bolesti koji se sa ove tačke gledišta razotkriva , izgleda kao sledeće:
Simptom predstavlja ono što se vidi ili pokazuje i u većini slučajeva predstavlja razlog pacijentovog obraćanja lekaru. U okviru toga se veoma često susrećemo sa hroničnom infekcijom. U okviru infekcije pronalazimo promenjen milje (sredinu), najčešće zbog prisustva toksičnih metala. U pozadini toksičnog metala možemo da zaključimo razlog, zbog čega je on uopšte prisutan (isključujemo potrebnu expoziciju koja se podrazumeva), zbog čega se nakupio na odredjenom mestu, i zbog čega baš taj odredjeni ili neki drugi metal. Sve ovo se stvara i sprovodi kroz podsvest i odredjeno je načinom, težinom i vremenom dogadjanja nerešive psiho-emocionalne traume ili materijala.
Terapija tada izgleda na ovakav način:
1) Pomozi pacijentu da se reši emocionalnih blokada.
2) Daj mu odgovarajuće sredstvo po Enderleinu.
3) Odredi mu najpogodnije sredstvo za detoksikaciju .
Kada sledimo ovaj put, obično su dovoljna najvažnija Enderlein sredstva, da bi se pacijent lečio na putu od hronične bolesti do ugodnog stanja.
Ovo je lista za podsećanje:
Notekehl, Pefrakehl, Fortakehl, Quentakehl kod akutnih bolesti.
Utilin, Utilin S, Recarcin, arthrokehlan A, sanukehl cand, albicansa kod hroničnih bolesti.
U uobičajenom slučaju testirati ili Nigersan ili Mucokehl za dugoročnu terapiju brzo nakon početka terapije.
Sa ovim postupkom postaju druge komplikovane, invazivne i celovite procedure nepotrebne. Na mestu gde sredstvo po Enderleinu izgleda nedovoljno, ono ipak deluje jako, efektivno i može se proreći njegovo dejstvo.
Broj lekova koji su lekaru u svojoj praksi potrebni je minimalan. Vreme trajanja terapije je smanjeno a i uspeh je izvanredan.